Porez na dodanu vrijednost

Predmet oporezivanja

Predmet oporezivanja PDV-om je (čl. 4. st.1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti):

  1. Isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu, koju obavi porezni obveznik
  2. Stjecanje dobara unutar Europske unije, koje u tuzemstvu obavi uz naknadu
    1. porezni obveznik upisan u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost
    2. pravna osoba koja nije porezni obveznik, ovisno o pragu stjecanja (77.000,00 kn)
    3. u slučaju novih prijevoznih sredstava
    4. u slučaju proizvoda koji podliježu trošarinama
  3. Obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu i
  4. Uvoz dobara.

Predmet oporezivanja PDV-om nije (čl. 25. st. 1., 5. i 6. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost):

  1. Odšteta – obeštećenje primatelja za štetu nastalu po osnovi ranije isporuke ne smatra se isporukom, već predstavlja odštetu
  2. Zatezne kamate i troškovi opomene – ne smatra se isporukom, već predstavlja odštetu
  3. Naknada štete zbog raskida ugovora – ne smatra se isporukom, već predstavlja odštetu.

 

Porezni obveznik

Porezni obveznik je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost, bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti (čl. 6. st.1 Zakona o porezu na dodanu vrijednost).

Porezni obveznik je i svaka osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva na područje druge države članice (čl. 6. St. 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost).

Ne smatraju se poreznim obveznicima: tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima i u slučaju kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obavljanjem djelatnosti ili transakcija u okviru svoga djelokruga ili ovlasti ako ih obavljaju u zanemarivom opsegu. Isto vrijedi i za obavljanje djelatnosti iz Dodatka I. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (čl. 6. st. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost).

 

Mjesto oporezivanja

Mjestom isporuke dobara koja se ne otpremaju niti prevoze smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke (čl. 12. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

Mjestom isporuke dobara koja otprema ili prevozi isporučitelj, kupac ili treća osoba, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza do kupca (čl. 13. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

U slučaju da je ukupna vrijednost isporuka koje obavi isporučitelj iz druge države članice u prethodnoj, odnosno u tekućoj, kalendarskoj godini veća od 270.000,00 kuna (prag isporuke), mjestom isporuke dobara koja je otpremio ili prevezao u tuzemstvo isporučitelj ili druga osoba za njegov račun smatra se tuzemstvo (čl. 13. st. 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

Mjesto isporuke dobara koja su isporučena na brodovima, u zrakoplovima ili vlakovima tijekom dionice prijevoza putnika obavljenog u Europskoj uniji smatra se mjesto početka prijevoza putnika (čl. 14. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

Kod isporuke plina putem sustava za prirodni plin, koji se nalazi na području Europske unije ili bilo koje mreže priključene na takav sustav te isporuke električne energije, grijanja ili hlađenja preko mreža za grijanje ili hlađenje poreznom obvezniku preprodavatelju (B2B), mjestom oporezivanja smatra se mjesto gdje taj preprodavatelj ima sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu kojima se dobra isporučuju, a u slučaju nepostojanja takvog sjedišta ili stalne poslovne jedinice mjesto gdje je njegovo prebivalište ili uobičajeno boravište (čl. 15. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

Kada se ne radi o poreznom obvezniku preprodavatelju (B2C), mjestom isporuke smatra se mjesto gdje kupac stvarno koristi i troši ta dobra (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

Mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku (B2B) koji djeluje kao takav smatra se mjesto sjedišta tog poreznog obveznika, a osobi koja nije porezni obveznik (B2C) smatra se mjesto u kojem porezni obveznik koji obavlja uslugu ima sjedište (čl. 17. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

Posebne odredbe, odnosno izuzeća od općeg načela (čl. 18. – 24. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti):

  • Posredničke usluge obavljene osobama koje nisu porezni obveznici
    1. B2B – osnovno načelo
    2. B2C – prema mjestu obavljanja transakcije za koju se posreduje
  • Usluge u vezi s nekretninama
    1. Prema mjestu gdje se nekretnina nalazi
  • Usluge prijevoza
    1. B2B – osnovno načelo
    2. B2C – prema mjestu početka prijevoza
  • Usluge u kulturi i njima slične usluge, pomoćne usluge u prijevozu i usluge u vezi s pokretnim dobrima
    1. Prema mjestu gdje se ta događanja stvarno odvijaju
  • Usluge pripremanja hrane i usluge opskrbe pripremljenom hranom i pićem
    1. U ugostiteljskim objektima (osim na brodovima, u zrakoplovima ili u vlakovima) – mjesto gdje se te usluge stvarno obavljaju
    2. Na brodovima, u zrakoplovima ili u vlakovima tijekom dionice puta obavljenog unutar Europske unije – mjesto početka prijevoza putnika
  • Iznajmljivanje prijevoznih sredstava
    1. Kratkotrajno iznajmljivanje (B2B i B2C) – mjesto gdje se ta prijevozna sredstva stavljaju na raspolaganje primatelju usluge
    2. Osim kratkotrajnog (B2C) – mjesto gdje osoba koja nije porezni obveznik ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište
    3. Plovila za razonodu osobi koja nije porezni obveznik (B2C) – mjesto gdje je plovilo stavljeno na raspolaganje korisniku
  • Ostale usluge, koje se obavljaju osobi koja nije porezni obveznik i koja ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište izvan Europske unije (B2C) – mjesto gdje primatelj usluga ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište:
    1. Prijenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licencija, zaštitnog znakovlja i sličnih prava
    2. Usluge oglašavanja
    3. Usluge konzultanata, inženjera, odvjetnika, računovođa, prevoditelja i dr. sl. usluge savjetovanja
    4. Usluge obrade podataka
    5. Ustupanje informacija, uključujući i informacije o poslovnim postupcima i iskustvu
    6. Bankarske i financijske transakcije, transakcije osiguranja, uključujući reosiguranje, uz izuzetak iznajmljivanja sefova
    7. Ustupanje osoblja
    8. Iznajmljivanje pokretne materijalne imovine, osim svih prijevoznih sredstava
    9. Suzdržavanje od obavljanja gospodarske djelatnosti
    10. Omogućavanje pristupa do sustava za prirodni plin koji se nalazi na području Europske unije ili do bilo koje mreže koja je priključena na takav sustav, te do sustava za električnu energiju ili mreža za grijanje ili hlađenje i prijevoza ili prijenosa putem tih sustava ili mreža, te obavljanje drugih usluga koje su s time izravno povezane.

 

Nastanak oporezivog događaja i obveze obračuna PDV-a

Oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene (čl. 30. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

Obveza obračuna PDV-a kod stjecanja dobara unutar Europske unije nastaje u trenutku izdavanja računa ili 15. u mjesecu nakon mjeseca kada je nastao oporezivi događaj (čl. 31. st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

Pojednostavnjeni prikaz nastanka porezne obveze i odbitka poreza na dodanu vrijednost

 

Porezna osnovica

Poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra se naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke, uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara i usluga (čl. 33. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

U poreznu osnovicu ne ulaze sniženja cijena, odnosno popusti zbog prijevremenog plaćanja i popusti što se kupcu odobre u trenutku isporuke, kao ni iznosi koje porezni obveznik zaračuna ili primi od kupca kao povrat za izdatke koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i koje u evidencije unosi kao prolazne stavke (čl. 33. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

Porezna osnovica kod stjecanja dobara unutar Europske unije utvrđuje se temeljem istih elemenata koji se koriste za određivanje porezne osnovice za isporuke istih dobara u tuzemstvu (čl. 34. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

Poreznu osnovicu pri uvozu dobara čini carinska vrijednost utvrđena carinskim propisima (čl. 35. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

 

Stope PDV-a

PDV se obračunava i plaća po stopi 25% (čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi 5% (čl. 38. st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

PDV se obračunava i plaća po sniženoj stopi 13% (čl. 38. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

 

Oslobođenja od PDV-a

Isporuke oslobođene PDV-a, bez prava na odbitak pretporeza:

  1. Oslobođenja za određene djelatnosti od javnog interesa, ako ih obavljaju ustanove koje ne teže ostvarivanju dobiti, odnosno ako se ostvarena dobit ne raspoređuje, nego se koristi za nastavak ili poboljšanje obavljanja usluga (čl. 39. Zakona o porezu na dodanu vrijednost)
  2. Oslobođenja za ostale djelatnosti u koje spadaju: financijske usluge, isporuka poštanskih maraka, isporuka građevina i zemljišta (osim građevinskog), najm stambenih prostorija (čl. 40. Zakona o porezu na dodanu vrijednost)
  3. Isporuka, stjecanje unutar Europske unije i uvoz investicijskog zlata (čl. 114. Zakona o porezu na dodanu vrijednost).

 

Isporuke oslobođene PDV-a, s pravom na odbitak pretporeza:

  1. Oslobođenja za transakcije unutar EU (čl. 41. – 43. Zakona o porezu na dodanu vrijednost)
  2. Oslobođenja pri uvozu (čl. 44. Zakona o porezu na dodanu vrijednost)
  3. Oslobođenja pri izvozu (čl. 45. Zakona o porezu na dodanu vrijednost)
  4. Oslobođenja kod obavljanja usluga na pokretnoj imovini (čl. 46. Zakona o porezu na dodanu vrijednost)
  5. Oslobođenja u vezi s međunarodnim prijevozom (čl. 47. Zakona o porezu na dodanu vrijednost)
  6. Oslobođenja za određene isporuke koje su izjednačene s izvozom (čl. 48. Zakona o porezu na dodanu vrijednost)
  7. Oslobođenja za usluge posredovanja (čl. 49. Zakona o porezu na dodanu vrijednost)
  8. Oslobođenja za transakcije koje se odnose na međunarodnu trgovinu (čl. 50. – 56. Zakona o porezu na dodanu vrijednost).

 

Odbitak pretporeza

Pravo na odbitak pretporeza nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti (čl. 57. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

 

Povrat PDV-a

Porezni obveznik koji u obračunskom razdoblju ima pravo na odbitak pretporeza, čiji je iznos veći od njegove porezne obveze, ima pravo na povrat te razlike ili može iznos preplaćenog PDV-a prenijeti u slijedeće obračunsko razdoblje. Porezna uprava obvezna je izvršiti povrat preplaćenog PDV-a u roku od 30 dana od dana predaje prijave PDV-a, a najkasnije u roku od 90 dana od dana pokretanja poreznog nadzora (čl. 66. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

 

Obveze poreznih obveznika i pojedinih osoba koje nisu porezni obveznici

  1. Obveza plaćanja PDV-a (čl. 75. i 76. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti)
  • Obveza plaćanja PDV-a je do posljednjeg dana u mjesecu, koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja.
  • Razdoblje oporezivanja je od prvog do posljednjeg dana u mjesecu, a iznimno od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju za porezne obveznike čija je vrijednost isporučenih dobara i usluga, uključujući i PDV, u prethodnoj kalendarskoj godini manja od 800.000,00 kn (čl. 84. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).
  • 2. Registriranje za potrebe PDV-a (čl. 77. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti)
  • Svaka osoba je obvezna prijaviti se u registar obveznika PDV-a ako je vrijednost njezinih isporuka u prethodnoj ili tekućoj godini prešla iznos 300.000,00 kn.
  • 3. Izdavanje računa (čl. 78. – 82. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti)
    • Porezni obveznik obvezan je izdati račun za sve isporuke dobara i usluga te za svaki primljeni predujam.
  • 4. Obveza vođenja knjigovodstva (čl. 83. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti)
    • Porezni obveznik obvezan je osigurati sve potrebne podatke koji omogućuju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a te dokumentaciju koja to potvrđuje.

     

    Podnošenje prijave PDV-a

    U prijavi PDV-a moraju se iskazati svi podaci potrebni za obračun PDV-a, a to su ukupna vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a te pretporeza razvrstano po stopama PDV-a te ukupna vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju (čl. 85. St. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost).

     

    Posebni postupci oporezivanja uređeni su čl. 90 – 125.h Zakona o porezu na dodanu vrijednost:

    1. Posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike
    2. Posebni postupak oporezivanja putničkih agencija
    3. Posebni postupak oporezivanja marže za rabljena dobra, umjetnička djela, kolekcionarske ili antikne predmete
    4. Posebni postupak za prodaju putem javne dražbe
    5. Posebni postupak oporezivanja investicijskog zlata
    6. Posebni postupci oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici

     

    Posebna evidencija o primljenim računima (U-RA)

    Porezni obveznik upisan u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, uz prijavu PDV-a, podnosi i posebnu evidenciju o primljenim računima elektroničkim putem. Iznimno, posebnu evidenciju ne podnosi porezni obveznik koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i obavlja isključivo povremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području RH te mali porezni obveznik iz čl. 90. St. 1 Zakona (čl. 173. st. 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost).
     

    Postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama

    Porezni obveznik sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 3.000.000,00 kn bez PDV-a, može obračunavati i plaćati PDV na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke (čl. 125.i. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

    Porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama na računu mora navesti „obračun prema naplaćenim naknadama“ (čl. 125.i. st. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

    Postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama ne primjenjuje se na (čl. 125.j Zakona o porezu na dodanu vrijednosti):

    1. Isporuke dobara unutar Europske unije
    2. Stjecanje dobara unutar Europske unije
    3. Transakcije koje se odnose na oslobođenja za isporuke ili premještanje dobara unutar EU
    4. Obavljene usluge unutar Europske unije
    5. Primljene usluge unutar Europske unije
    6. Isporuke u okviru posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici
    7. Uvoz dobara
    8. Izvoz dobara.

     

    Porezni obveznik koji želi primjenjivati postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama mora najkasnije do kraja tekuće kalendarske godine podnijeti pisanu izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave o početku primjene tog postupka, što može biti od 1. Siječnja slijedeće kalendarske godine. Tom izjavom se obvezuje na primjenu ovakvog postupka oporezivanja na rok od tri godine (čl. 125.k st. 1. i 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti).

    Uplatni računi poreza na dodanu vrijednost (Naredba o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2019. godini (NN 11/2018))

    Vrsta javnog davanja Naziv primatelja i broj uplatnog računa Poziv na broj
    Porez na dodanu vrijednost HR12 1001005 1863000160

    Državni proračun RH

    		 HR68 1201-OIB
    Porez na dodanu vrijednost poduzetnika registriranih u RH za obavljanje e-usluga na području drugih država članica EU HR12 1001005 1863000160

    Državni proračun RH

    		 HR68 1244-OIB-X-YY

    X – oznaka tromjesečja

    YY – oznaka godine